subota, siječanj 28, 2012
Utakmica Srbija-Hrvatska u rukometu, bila i završila. Po meni: "Tresla se brda, rodio se miš". Ne znam kome je bilo tako važno (mislim na medije) napraviti toliko panike? Gledala sam drugo poluvrijeme, jer sam sa kćerkom, koja se vratila bez ikakvih problema iz Beograda, otišla u shoping namirnica za sljedeći tjedan. Kćerka mi je rekla da nikakvih problema nije imala, a niti njeni kolege koji su došli, a mnogi i ostali na utakmici. Jedino što je, za nju bilo neobično, da je cijeli put od granice prema Bgd, kao i u samom gradu, sve bilo puno policije. Mene osobno, više je zasmetalo što su naši u drugom poluvremenu igrali totalno neorganizirano, i da su, kao da im je tako propisano, zasluženo izgubili. Trener Goluža me razočarao, jer nisam primjetila nikakvo "ginjenje" na terenu (čast izuzecima kao što je Marko Kopljar)... Ne bih u detalje, jer baš se i ne razumijem puno u rukomet, osim što znam gledati, pa sam zato i dala svoje mišljenje o utakmici. Imam osjećaj da ćemo izgubiti i broncu protiv Španjolske, ali bih voljela da sam u krivu...
Kod mene se ništa posebno nije dogodilo od zadnjeg javljanja, tako da bih ovim kratkim osvrtom, završila o ovoj temi. Ako budem imala potrebe, javiti ću se opet.
Do čitanja, srdačan pozdrav!
petak, siječanj 27, 2012
Danas je ta rukometna utakmica kojoj ne znam da li da se veselim ili ne veselim... Ne znam zašto tolika euforija (s obje strane), kad je to uobičajena slika navijača... Mediji uživaju raspredajući uoči utakmice, a kako će biti poslije... (bumo videli, rekli su slepci). Očekujem sve najbolje. Mlađa kćerka je danas otišla službeno u Bgd, a sutra se vraća, i radi toga se nadam da će sve biti bez problema ...
(Vrijeme je da lijepa slika obiđe svijet)
Ovaj prijevod je za one koji misle da se ne razumijemo!
Nadam se da mi nitko neće zamjeriti što bih voljela više ovakvih slika, mada sam dobro osjetila što znači njihov primitivizam za vrijeme rata. Ne ponovilo se!
srijeda, siječanj 25, 2012
Ne znam što se događa s mojim laptopom, ali više ništa ne mogu copy-paste, a to mi smeta radi fotografija. Ne znam kako se postavljaju fotografije, po ovim ikonicama koje su sada. Do sada sam fotografiju učitala na svojoj google stranici, zatim sam kopirala i ovdje zalijepila. Sada više ne mogu... Pretpostavljam da je kriv laptop, jer je star, a (PC) stara kanta ne radi. Ne mogu naći majstora koji bi mi došao popraviti. Više nitko ne popravlja stare stvari, odmah se kupuju nove. Kupila bih i ja, ali visina mirovine ne dozvoljava. Glavno da je sve drugo u redu... Najvjerojatnije sam ja kriva što nešto ne mogu postaviti, jer su postavke na engleskom, a ja ne znam engleski. Na staroj kanti sam imala instaliran rječnik, pa mi je bilo lakše, a ovdje nemam. No dobro, ne žalim se, ali mi je lakše kada nekome kažem što me muči, nego da šutim i trpim. Vjerujte mi da sam imala namjeru sasvim nešto drugo pisati, ali me jako naljutilo kada sam shvatila da ne mogu postaviti fotografiju, i eto sasvim drugi tekst...
Evo, o čemu sam željela pisati, o ovoj divnoj osobi (ne znam da li je gospodična ili gospođa), KATARINI PRUNGL, iz Kaštel Sućurca. Oduševila me vijest koja je danas bila značajna, i koja nam je vratila osmjehe na lica. Gledala sam ju u Dnevniku Nove TV, zatim Dnevniku HTV-a, i djelovala mi je tako sićušna, skromna, kao da se nije dogodilo ništa. Skočiti u hladno more noću kako bi spasila nekome život, jer je vidjela da automobil tone, ne samo da je hrabrost, nego je zaslužila odlikovanje za hrabrost, a najmanje što joj se može dati, titulu PONOS HRVATSKE. Nakon što je pomogla čovjeku izaći iz automobila, vratila se na trajekt, gdje radi kao konobarica, presvukla se, i nastavila raditi cijelu noć na putu do Visa. Ne znam kako bih ja reagirala, jer nikada nisam bila u sličnoj situaciji... Jednom sam samo spasila život jednom motociklistu, ali to je sasvim druga priča, nisam morala izlagati svoj život i zdravlje da bih njega spasila... Klanjam se Katarini, i želim joj puno osobne sreće! Divna mlada osoba...
Sliku sam kopirala sa Facebooka, nakon što mi je dragi bloger zbrkanaslova.bloger.hr pomogao svojim savjetom staviti sliku. HVALA!!!!!
ponedjeljak, siječanj 23, 2012
samo
invalidska knjižica
daje mi za pravo
patnju stepenica
i mjesto u tramvaju
štednju na cipelama
sa štiklama
koračam rukama
gledana
svakodnevno glupim
povremeno radoznalim
rijetko sažaljivim
nekada ciničnim
pogledima
a ja sam netko
tko voli život
makar i na štakama
subota, siječanj 21, 2012
Izađite na referendum i budite ZA!
četvrtak, siječanj 19, 2012
Život se dalje kotrlja, i već smo, evo duboko zakoračili u 2012, a puno toga je isto kao što je i bilo. Trenutno u lijepoj našoj, glavna tema je referendum. Jedni su ZA, drugi PROTIV, koje baš i ne razumijem, pogotovo što se skrivaju iza slogana: "Volim Hrvatsku". Ah, zar mi ostali, koji smo za, ne volimo Hrvatsku, mada nas je toliko puta razočarala (tu ne mislim o prirodnim ljepotama, nego o ljudima)? I te kako volim ovu zemlju, a to sam i dokazala, stavivši svoj život na raspolaganje (mada nisam ni po čemu morala), u obranu za vrijeme rata. I tada, kao i sada, razmišljala sam o potomcima. Da li sam viizionar, ili nisam, ne znam, samo bih željela svojim unucima (a i svojoj djeci), mogućnost izbora boljeg života. Jasno da sam razgovarala s njima, i oni su za, mada su još pre mladi za donošenje odluka. Razgovorom smo došli do rezultata...
Informiram se, čitam i skupljam razno-razne informacije, te sam došla do nepobitne činjenice da treba biti ZA. Kada bih sada sve obrazlagala, bilo bi mučno čitati, baš kao što je mučno slušati cjelodnevno zasjedanje Sabora, na istu temu.
Najviše sam se nasmijala komentaru jednog fejsbukovca: "Čudan smo mi narod. Razj'bali smo Austrougarsku, jednu jugu, drugu jugu, jugu, pa i sami sebe... dajte nam tu EU da se opet malo poigramo."
I tatu sam uhvatila "na lijevoj nozi" kada sam ga pitala da li će izaći na referendum i kako će glasati. Dao mi je opširno objašnjenje, kako bi bilo pametno glasati PROTIV, jer ipak treba sačuvati svoje teško stečeno hrvatstvo, i prirodne ljepote, koje će stranci oteti... tra, tra, bla, bla... Nakon njegovog "izlaganja", upitala sam ga zašto je on glasao na prošlim izborima za nacionalnu manjinu Čeha? "Pa ja sam Čeh" - ljutito mi je odgovorio, mada je Čeh po ocu, kojega nikada nije vidio niti upoznao jer je ubijen prije njegovog rođenja, i čije prezime ne nosi. "Zar Češka nije u Europi?" - pitam ga."Je, ali Češka je oduvijek bila u Europi, a ne kao mi" ... na što sam se slatko nasmijala, jer s onim "mi" - sve je rekao. Još sam mu napomenula, da me čudi njegovo razmišljanje, s obzirom da tako kao on razmišljaju, ili se bar izjašnjavaju "desničari", odnosno HSP-ovci. Tu je razgovor završio s njegovim zaključkom: "Onda ne idem na referendum, i gotovo!" ...
Dakle, da znate, ja sam ZA, i ma što tko mislio, i ma kako me pokušao ubijediti u suprotno, neće uspjeti, tako budućim komentatorima, dajem do znanja.
ponedjeljak, siječanj 16, 2012
Sinoć sam, došavši na facebook saznala da mi je preminuo rođak (bratić), kojeg sam izuzetno voljela i cijenila. Danas sam posebno tužna čuvši detalje, a danas je bio i sprovod, na koji nisam mogla ići. Cijeli dan sama sa sobom evociram uspomene na lijepe dane. Još ljetos smo bili zajedno u veselom društvu...
Ovo je slika mog bratića, koji je bio poznat kao glazbenik (amater) ...
Ovo je Il Silenzio u njegovoj izvedbi 2009. godine na Akademiji rudara u Kaknju
nedjelja, siječanj 15, 2012
opet ti osobo
a može i spodobo
parkiraš svog limenog ljubimca
na putu
sakupljača boca
bacaća smeća
gurača dječjih kolica
hodaća s pomagalom
šetaća pasa
stanarima
na putu do dućana
do liječnika
prilazu vatrogasaca
djece iz vrtića
osnovnoškolaraca...
i još se čudite
podignutim brisaćima
s prijezirom gledajući
majku s kolicima
što se usudila proći
a mogla je nanijeti štetu
vašim ljubimcima
stupiće ste izvadili
znak zabrane isčupali
žutu boju zaprljali
što trebamo od vas
očekivati
parkiranje u
dječjem pješčaniku
toboganu
ili u mom stanu
Fotografija je snimljena ljetos, ali sada je sve gore i gore...
subota, siječanj 14, 2012
Prije 42 godine, na današnji dan, donijela sam na svijet svoju stariju kćerku. Sjećam se kao danas, kako sam bila sretna toga dana, a ta sreća me prati cijeli njen život. Nikada, baš nikada nije me iznevjerila i zato joj veliko HVALA!
Dragoj kćerki želim da i dalje bude sve kao do sada, ako ne može bolje!
Većeras su se sa skijanja vratile moje kćeri sa obiteljima, tako da imam još razloga za veselje, jer je sve prošlo u najboljem redu. Vratili su se puni lijepih dojmova, odmoreni i zadovoljni. Kada su oni tkavi, zadovoljna sam i ja!
Do čitanja!
petak, siječanj 13, 2012
Danas je petak, trinaesti. Mnogi nisu praznovjerni, pa im to ništa ne znači, a nisam niti ja. Sve mi se u životu vrti oko broja 13 i što mogu: Rođena sam u malom slovenskom gradiću u Prešernovoj 13, iz koje smo se preselili u Zagreb na Lenjinov trg br. 13, a i sada stanujem na broju 13. Grobno mjesto u kojem će završiti moji ostaci, nalazi se u polju XIII, ali kada dođe za to vrijeme. Još nisam spremna. Ah, da, skoro sam zaboravila, jedan važan podatak, a to je da sam dobila otkaz, tj. primila sam radnu knjižicu u petak 13. sada već davne 1991. Jedan od unuka, rođen je trinaestog, i do sada je vrlo živahan i sretan. Svima koji vjeruju da im se može dogoditi nešto loše ili nepredviđeno, iskreno želim SRETAN PETAK TRINAESTI!
Da bih vas malo raspoložila, ostavljam dvije slikice iz svoga albuma koji je snimljen prekjučer, a slučano sam primjetila redosljed slikica koji me je nasmijao, pa se nadam da će i vas:
Do čitanja!
četvrtak, siječanj 12, 2012
Sinoć sam nazočila izuzetnom (za mene) događaju. Pozvana sam na promociju zajedničke zbirke poezije "Ljubav pjesmom živim" od strane jedne od autorica, naše drage albe istriane. Razmišljala sam da li bih išla ili ne, ali ako je ona mogla doći iz Labina u Zagreb, kako da ne dođem ja iz Maksimira do Trga kralja Tomislava. Promocija je održana u konobi (caffe baru) BACCHUS, poznatog prostora u kojem se održavaju pjesnićke većeri, okupljanje jazzera i sl.
Prvo čemu sam se iskreno nasmijala, bilo je kada sam izašla iz kuće i ugledala taxi, ni manje ni više nego kombi za dvadesetak osoba. Gledala sam u čudu, a vozač mi je rekao da nisu imali drugo vozilo na raspolaganju u blizini. Doduše mene ima dosta po širini, ali baš toliko ne... hehehehe. Glavno da sam stigla na vrijeme i po istoj cijeni kao da se vozim u osobnom automobilu.
Vjerujte mi da sam imala veliku tremu, misleći kako nikoga neću poznati, a ni oni mene, što je bila veeeelika zabluda. Već s vrata ugledah predivnu i poznatu plavu kosu, uz srdačan osmjeh i iskren zagrljaj naše blogerice Hologram, a zatim su mi prilazili ljudi oslovljavajući me mojim nickom, što je značilo da me poznaju. Nisam niti znala koliko sam poznata, a što je još važnije i čitana. Moja draga alba istriana me ugledala s druge strane konobe, i pohrlila u susret. Upoznala sam i njenog "podstanara", a zatim i druge drage ljude koji su mi prijatelji na facebooku, ili na blogeru. Od uzbuđenja, ne spava mi se, a još gore mi je bilo što me laptop nešto većeras ne sluša. Uporna, kakva jesam, odlučila sam napisati ovo noćas, pa makar ne spavala. Ako alba može putovati za Labin, i ujutro rano ustati, kako ja ne bih mogla napisati ovo...
Većer je započela svirkom odličnog banda i pjevača g. Peruška i njegove kćeri. Dečki na klavijaturama i gitari bili su odlični, ali kakav glas imaju tata i kćer, ostala sam paf... Već dugo nisam u živo slušala tako dobru glazbu. Moj naklon izvođačima!
Zatim su se redali pjesnici, i svatko od njih je pročitao po dvije svoje pjesme. Mogu vam reći da su pjesme izuzetne, a autori su bili izuzetni interpretatori. Mislim da se mnogi profesionalni glumci mogu sakriti pred ovim amaterima. Nizale su se pjesme, a nakon svakog drugog pjesnika, nastupio je band... pravo uživanje. Na kraju je nastupila pjesnikinja - Dalmatinka iz Beograda, koja nas je oduševila svojom duhovitošću, svojom interpretacijom pjesama, a i izuzetnim glasom, jer je zapjevala jednu dalmatinsku i jednu sevdalinku...
Stolovi su bili lijepo, ukusno i bogato aranžirani
Ovo je moj skromni opis sinoćnjeg događaja, radi kojeg sam izuzetno sretna i zadovoljna. Pozvana sam u iduću srijedu na promociju druge knjige zajedničkih autora (drugih), ali neću ništa unaprijed planirati, da mi se ne bi izjalovilo.
Mogla bih ja ovo i opširnije i ljepše opisati, da me hoće bloger slušati. I sami znate kako to radi... Ako pišem u wordu pa copy-paste, ovdje mi izađu sitna slova, koja nitko ne može čitati. Zašto - ne znam, nisam toliko informatički pismena. Toliko od mene, zadovoljne bakice!
Ove dvije zbirke sam dobila - HVALA!
utorak, siječanj 10, 2012
Kako djelovati inteligentnije
Možete nositi naočale s najobičnijim staklima, kako bi izgledali ozbiljnije. Ipak mislim da se treba malo više potruditi. To ne podrazumijeva da se morate ponašati kao da ste najpametniji u društvu, što je jako odbojno i glupo.
- Čitajte vijesti. Nikada nije mudro pitati "Koja revolucija?" ako se neka dogodila u svijetu prošlog tjedna. Nitko ne misli da trebate čitati svaku stranicu svakih novina svaki dan. Umjesto toga bacite oko na najnovije vijesti na računalu (npr. na naslovnici Index.hr). Takve se novosti stalno ažuriraju pa ćete tako znati što se događa i prije nego ulijete mlijeko u kavu. Naslovnice dopunite vijestima iz područja koja vas najviše zanimaju.
- Pazite što i kako govorite. Nemojte upotrebljavati strane riječi koje ne razumijete jer ćete ispasti smiješni i pomalo pretenciozni. Budite pristojni. Kada govorite da ste s nekim nešto napravili, npr. išli u školu, uvijek tu osobu stavite na prvo mjesto. Primjerice: "ona" i ja smo išli zajedno u školu, "on" i ja smo bili na krstarenju... a ne "ja" i "ona", "ja" i "on". Dakle, nikada ne stavljajte sebe na prvo mjesto.
- Provjerite pravopis. Kada nekome pišete, uvijek provjerite napisano, pa i pravopis i gramatiku. Ukoliko imate na računalu instaliran alat spell-check, to će biti jednostavno, jer je to jedan od najvećih izuma, naročito ako pišete nekome na stranom jeziku.
- Slušajte i pitajte. U gostima ste na večeri sa suprugom i njezinim (njegovim) kolegicama. Ona je neuroznanstvenica. Vi ste slastičar. Nemojte se pretvarati da znate sve o amigdali, već samo slušajte i postavljajte pitanja. Posve je legitimno nešto ne znati, a pametno je postaviti inteligentno pitanje.
"Mnogo znati nije isto što i biti pametan. Inteligencija nije informacija sama po sebi, nego i prosudba, način na koji se informacije prikupljaju i koriste".
Carl Sagan, američki astronom, pisac i znanstvenik
Foto: pjegava "Ptičica"
nedjelja, siječanj 8, 2012
Zasigurno ste se zatekli u neugodnim situacijama ili ste im svjedočili. Izbjegnite ih i kasnije nećete morati popravljati štetu.
Kako izbjeći neugodnosti:
- Nikada ne komentirajte ženinu trudnoću, osim ako niste posve sigurni da je stvarno trudna.
- Nikada ne pretpostavljajte da je dvoje ljudi par (ili da nije) na temelju njihove rase, spola, dobi ili zarade.
- U poslovnoj komunikaciji nikad ne oslovljavajte nekoga imenom.
- Na Facebooku (ili Twitteru) nikada ne objavljujte ništa za što ne biste željeli da pročita vaš šef, mama, punica/svekrva....
- Prije slanja e-poruke uvijek provjerite da li ste dobro napisali adresu.
"Jedina razlika između rutine i groba jest u njihovim dimenzijama." (Ellen Glasgow - književnica)
Christian Parsons bavi se poslom u kojemu je rutin profesionalna odgovornost. Na svom blogu navodi 40 savjeta za sve one koji su zapeli u dosadnoj rutini. Evo desetak savjeta.
Kako izbjeći rutinu:
- Dođite na posao jedan sat ranije.
- Razgovarajte s osmogodišnjim djetetom.
- Razgovarajte s osamdesetgodišnjom osobom.
- Napravite nešto vlastitim rukama.
- Nazovite najpametniju osobu koju ste sreli, i pozovite je na ručak.
- Plešite
- Napišite pismo olovkom.
- Posjetite umjetničku galeriju.
- Provedite poslijepodne u trgovini igračkama, i kupite npr. Lego-kockice...
- Pojedite pola kilograma kupina.
srijeda, siječanj 4, 2012
Kaže zeko zmiji:
"Oprosti što sam te neki dan zezao zato što nemaš noge. To nije bilo lijepo od mene."
Na to će zmija:
"Ma nema veze, bilo pa prošlo."
A zeko će:
"Svaka čast. Evo ruke!"
Mladić ztatraži ruku od oca svoje djevojke:
- Gospodine, želio bih se oženiti vašom kćeri.
- Ah! A jeste li već vidjeli moju ženu?
- Da, gospodine, ali radije bih vašu kćer.
Razlog zašto žene nisu uspješne u igranju nogometa leži u činjenici da njih jedanaest nikada ne bi nosile istu odjeću u javnosti.
utorak, siječanj 3, 2012
Evo kako je izgledalo u novogodišnjoj noći. Petarde i vatromet na igralištu pod strogim vodstvom očeva. Ovaj puta su dočekali novu godinu uz gromoglasnu paljbu. Tko zna kakva će im biti cijela godina?
Tako je to kada imate muške potomke, međutim tu je bilo i djevojčica.
Ovaj puta su stolovi za stolni tenis poslužili za nešto drugo, a moj najmlađi dokazuje da bi mogao biti budući Torcidaš, (da ga deda može vidjeti, bio bi ponosan).
"Dok su oni vani pucali, mene su ostavili da se sama bojim. Kakva im je to zabava, da mi je znati?" - razmišljala je Đeni!
Đeni, ne brini, i ja tako mislim, ali ni mene ni tebe nitko ništa ne pita. Što ćemo, takav je život mladih.
Sretnu novu godinu žele vam bakica i kujica Đeni!
četvrtak, prosinac 29, 2011
Da brže prođe vrijeme čekanja....
uživajte!
utorak, prosinac 27, 2011
Ove godine, čini mi se kao niti jedne prije, božični blagdani prošli su u miru, bez nepotrebnog pretjerivanja, bez pucanja, bez ... na što sam navikla prošlih dvadesetak godina. Doduše, ne znam da li je to samo meni tako ili svima, s obzirom da ja nisam vjernica, pa samim time nisam niti kompetentna davati ocjenu nečega, a da toga nisam dio. Ipak, mogu se osvrnuti na ono kako sam ja doživjela i proživjela ove blagdane.
Pozvana sam na badnju većer kod moje prije (zetove mame), kao i uvijek od kada je moja kćer udata, a to je uskoro 18 godina. Kod prije je uvijek ugođaj badnje većeri svečan. Ona kao Dalmatinka, napravi izuzetne morske specijalitete od predjela: muzgavci na salatu, hobotnica na salatu, rižoto od liganja, a zatim bakalar sa krompirima, koji mi je uvijek odličan... Djeca su kitila bor, što je njenu najmlađu unučicu (4-godišnjakinju) osobito veselilo, dok našeg zajedničkog najstarijeg unuka baš i nije, ali je morao pomoći, osobito radi visine. Nakon večere i kićenja bora djeca su dijelila poklone, koje smo svi s oduševljenjem otvarali. Ove godine nije bilo preskupih poklona. Sve u stilu sa situacijom. Oko 11 smo se razišli, kako bi oni koji su namjeravali, stignu na polnočku. Za pravo čudo, nije bilo petardi. Tek poslije ponoći ispaljeno je nekoliko svjetlećih raketa u obliku vatrometa, što je bilo sasvim pristojno i neuznemiravajuće, u odnosu na neke prijašnje godine, kada se pucalo iz svih raspoloživih sredstava...
Sutradan, na Božić, moje kćeri pripremaju ručak za cijelu obitelj, kod mlađe kćeri, jer kod nje ima najviše mjesta.
Bilo je lijepo vrijeme, ugodno za šetnju. Usput sam srela susjede, i veselo smo si čestitali, mada ne znam njihova vjerska opredjeljenja, kao niti oni moje... a imala sam priliku nakon dulje vremena, susresti u šetnji sa sinom i (samo)jednim tjelohraniteljem, predsjednicu HDZ-a, bivšu premijerku Jadranku. I ona je moja susjeda. Ne, nisam joj čestitala, a niti ona meni, mada se poznamo iz viđenja (oduvijek, kao da mi je vidjela u očima, što mislim...).
Oduševila me dekoracija stana kod mlađe kćeri. Mlađi zet je izuzetno darovit za ukusnu dekoraciju. Ipak mislim da je malo i perfekcionist. Kod njih je bor uvijek pravi i velik od poda do plafona, a svake godine je okićen u drugu boju kuglica i žaruljica. Ove, kao i preklanjske godine, bilo je sve u crvenom, što mi se posebno dopada, a sitne crvene lampice (malene kuglice) postavio je uz sam rub između zida i plafona, kao i iznad ulaznih vrata (kako, nemam pojma), ali je izuzetno efektno. Inače, i u njihovom ulazu je sve uređeno u stilu Božića. Iznad ulaza je girlanda sa ukrasima i svjetlećim lampicama, a u ulazu je okićen bor. U dizalu svira glazba, ovaj puta sa božičnim pjesmama... Nije mi jasno da nitko ne pokuša ništa uništiti. Valjda zato što je njihov predstavnik stanara otac petero djece, a stanuje u visokom prizemlju, pa ima s prozora pogled... ne znam, to samo pretpostavljam.
Za ručak, nakon predjela, bila je nezaobilazna velika purica s mlincima, što ju moja starija kćer i zet, peku kod sebe (stanuju u ulazu do njihovog, u istoj zgradi). Mlađa kćer je ispekla odojka (ne cijelog), i izuzetno fine krompire, koje samo ona tako dobro peče (kaže da sam ju to ja naučila, ali meni moji nisu tako fini). Zalili smo finim domaćim vinom dede Ive iz Podravine, a zasladili najboljim kolačima koje pravi baka Marija (posebno "Ružine kocke", sa obiljem čokolade i nekog finog punjenja)... Ja sam, kao i svake godine, bila zadužena za francusku salatu, jer moje kćeri, a i ostali kažu da je moja najfinija... Svi smo bili izuzetno dobro raspoloženi, a poklone koje smo izmijenili oduševili su sve prisutne. Njihova, a i moja, kućna ljubimica Jenny, toliko se radovala da je išla od jednog do drugog sa svojom šarenom lopticom u ustima, kao da ju nudi na poklon... Od zetovog starijeg brata, osobe sa posebnim potrebama, svi smo dobili poklon koji je sam izradio: ukras u obliku srca sa zvijezdom repaticom i malim anđelom. Taj poklon nas je sve posebno dirnuo i razveselio.
Na drugi dan Božića, u Zagrebu je kišilo, a naročito poslije podne i veće. Pozvali su me moji prvi susjedi na katu, na kavicu, s kojima sam se baš ugodno napričala. Ovaj tjedan biti ću sama, pa ću vjerojatno, više biti s vama... moji "abonenti" otišli u svoju kućicu na moru, i vraćaju se drugog dana nove godine... Tata ove godine nije bio s nama, ali s njim je bio moj brat, šogorica, unuk i praunuci. Na Božić, navećer, posjetile su ga unuke i praunuci, na kratko. Moj tata, baš kao i ja, nije vjernik, ali poštuje sve obićaje. Čuli smo se po tri puta dnevno, telefonom i prenosili izvješća o događanjima.
Svako dobro želi vam bakica!
subota, prosinac 24, 2011
Svima koji slave Božić, od srca čestitam!
utorak, prosinac 20, 2011
odlazi jesen vjetrom
i udarcima kiše
polako prestaje
kapi udaraju tiše i tiše
kao melem na ranu otvorenu
s bubnjevima lima
stiže bijela tišina
i snježna pahuljica
donosi radosti prosinca
subota, prosinac 17, 2011
I dok naša premijerka (ne znam da li je još uvijek), obilazi javna mjesta slikajući se, novi premijer prije odlaska na radno mjesto, ispunjava svoju domaću zadaću. Bravo Milanoviću!
Svaka čast magazinu "TIME" na izboru osobe godine!
Velikoj umjetnici, Cesari Evori, koja je danas preminula, neka počiva u miru :(